Kad se vrijeme zaustavi: Priča o doniranom embrionu koji je čekao 30 godina
U hladnoj, bijeloj laboratoriji negdje u Sjedinjenim Američkim Državama, davne 1994. godine, stvoren je embrion. Bio je jedan od nekoliko začetih u embriološkoj laboratoriji — mali komadić budućnosti, zatvoren u providnu slamčicu i položen u kontejner s tečnim azotom. Njegovi biološki roditelji vjerovali su da će im taj tretman donijeti dijete. I donio im je. Ali ostali embrioni nisu im više bili potrebni. Nisu ih mogli, niti su ih htjeli uništiti.
Umjesto toga, odlučili su ih donirati — nekome koga nikada neće upoznati, u vremenu koje nisu mogli ni zamisliti. Bila je to tiha, dostojanstvena odluka, bez pompe i ceremonije. Poruka je bila jasna: „Ako ne možemo mi, možda će neko drugi.“
Tri decenije tišine
Godine su prolazile. Kontejner s tečnim azotom punio se i praznio, dolazili su novi embrioni, neki su postali djeca, a drugi su zauzimali njihovo mjesto. Njegov je ostao. U te tri decenije svijet se promijenio — stigao je internet, pametni telefoni, vještačka inteligencija. Ali za njega je vrijeme stalo. On nije stario.
U laboratoriji su ga zvali samo brojem, ali negdje u tom katalogu nade postojale su osnovne informacije o embrionu: godina nastanka, medicinske karakteristike i podatak da je spreman za donaciju.
Porodica koja je čekala
Mnogo godina kasnije, u drugom gradu, Lindsey i Tim Pierce sjedili su nad katalogom doniranih embriona. Iza njih su bile godine neuspjelih pokušaja začeća, iscrpni medicinski pregledi i beskrajni razgovori. Kada su pročitali informacije o embrionu nastalom 1994. godine, nešto ih je privuklo. Bio je to njihov izbor.
Vitrifikacija – trideset sekundi za vječnost
U embriološkoj laboratoriji procedura vitrifikacije odvija se precizno i brzo. Embrion se u roku od 30 sekundi mora prenijeti iz medijuma za ekvilibraciju u medijum za zamrzavanje i zatvoriti u slamčicu. Nakon toga se uranja u tečni azot na -196°C, gdje svi biološki procesi prestaju. To je njegovo zamrznuto vrijeme — tri decenije za svijet, nijedna sekunda za njega.
👉 Više o procesu pročitajte u rubrici krioprezervacija.
Novi život je rođen
U julu 2025. godine, Thaddeus Daniel Pierce došao je na svijet. Njegov prvi plač bio je kao i kod svake druge bebe — ali njegova priča bila je sve osim obične. On je bio glas trideset godina tišine. Dijete ljudi koji su ga stvorili, ali ga nisu mogli roditi; dijete onih koji su ga izabrali i čekali. Živo svjedočanstvo medicinske nauke i snage ljudske nade.
Rekordi i prethodnici
Thaddeus nije prvi u ovoj jedinstvenoj liniji života. Već 2022. godine u Oregonu su rođeni blizanci iz embriona zamrznutih 30 godina. Prije njih, u Tennesseeju 2020.,Molly Gibsone postavila rekord — rođena iz embriona starog 27 godina. U Evropi su zabilježeni slučajevi rođenja iz embriona starijih od 10 godina, u državama poput Poljske, Španije i Velike Britanije. Medicinska praksa i nauka potvrđuju: uz pravilno čuvanje, starost embriona ne umanjuje šanse za uspješnu trudnoću.
👉 Saznajte više o opciji donacije embriona.
Stručna riječ
Prof. dr Sanja Sibinčić, specijalista ginekologije i akušerstva u klinici Medico-S, ističe:
„Napredak u dugoročnom čuvanju embriona, preciznoj genetskoj analizi i individualizovanom pristupu IVF-u omogućava nam da pomognemo parovima i u slučajevima koji su donedavno bili bez rješenja. Naša je odgovornost da te tehnologije primjenjujemo sigurno, etički i uvijek u službi stvaranja zdravih porodica.“
Iza zatvorenih vrata kontejnera
Možda će i drugi, danas zamrznuti embrioni, jednog dana postati nečija djeca. Možda će čekati deset, dvadeset ili trideset godina. A možda će ostati tamo zauvijek, kao tihe, zamrznute mogućnosti — simboli nade koja ne poznaje rok trajanja.
Priča Thaddeusa Daniela Piercea pokazuje da čak i kada se vrijeme zaustavi, život pronađe svoj put. U vremenu kada se sve više parova odlučuje na vantjelesnu oplodnju (IVF), donacija embriona nije samo medicinska procedura — to je ljudska odluka koja može spojiti decenije, generacije i sudbine.
Piše: Dragana Aleksić Matić, PR menadžer
