Njegovo ime je Luka. Njegova snaga je naša vjera. A on, on je naša sreća – od svega veća. Priča Milene i Dragana Spasojevića podsjetnik je da ponekad najteže bitke rađaju najjaču ljubav.
Naša priča počinje 2019. kada sam ostala trudna prirodnim putem. Nosila sam blizance. Radost je bila ogromna, a onda – tuga bez dna. U 27. sedmici izgubila sam oba djeteta. I ostalo je samo jedno pitanje: kako preživjeti prazninu?
Ali čovjek, ranjiv i lomljiv, nosi u sebi otpornost. Rodila se tiha iskra roditeljstva. A onda – dijagnoza: sekundarni sterilitet.
Mjeseci razočaranja. Svaki test šapat. Svaka krvarenje – kraj snova. U tom stanju postajemo pacijenti klinike Medico-S. Prvi susret sa divnom i temeljnom dr Vesnom Ćurić koja nas je bodrila tokom dva pokušaja inseminacije. Jedan neuspješan, drugi – biohemijska trudnoća. Kratka, ali dragocjena. Kao svjetlucav kamen u tami.
Zatim pauza. I onda važna odluka– vantjelesna oplodnja. Upoznajemo dr Danijelu Madžar, psihologa Sanju, i tim koji ne obećava čuda – ali je tu, uz vas. Od 19 folikula – dvije blastociste. Jedan embriotransfer. 31. oktobra 2024. vraćen je embrion. Beta raste. Na ultrazvuku – dva srca. U 7. nedjelji – jedno prestaje da kuca. Drugo ostaje. Naše.
U februaru – bolnica, hematom, bol. Čujem kroz maglu dijagnozu - šanse da beba preživi: 50:50. Ništa ne preostaje nego da idemo dan po dan, korak po korak i dođosmo do 28. sedmice.
Carskim rezom, rodio se naš Luka. Težak 1380 grama. Uporan. Odlučan da živi.
On je izdržao 46 dana u bolnici. Ja – 121.
A onda smo se konačno vratili kući. U naručje koje ga je čekalo od početka.
Po njega je došao tata. Tiho, sa vjerom, ljubavlju, zahvalnošću.
Zauvijek zahvalni dr Madžar, cijelom timu Medico-S-a, kao i dr Iviću sa UKC-a, sestrama, prijateljima i nevidljivim anđelima.
📍A vama koji još čekate…
Ne odustajte. Jer sve teškoće se zaborave kad u naručju držite svoje srce.
