U tekstu koji slijedi napisali smo detaljan vodič o temi:
Priprema za vantjelesnu– sadržaj teksta:
- Kako se pripremiti za vantjelesnu oplodnju?
- Vantjelesna oplodnja – faze IVF postupka
- Šta je stimulacija ovulacije i kako izgleda proces stimulacije jajnika?
- Šta je sindrom hiperstimulacije jajnika?
- Šta je aspiracija jajnih ćelija?
- Vantjelesna oplodnja – laboratorijska faza postupka
- Vantjelesna oplodnja i prenos embriona?
- Koliko embriona je neophodno prenijeti?
- Potpomognuta oplodnja i zamrzavanje embriona?
- Potpomognuta oplodnja i pre-implantacijsko gensko ispitivanje embriona?
- Kako se utvrdi trudnoća nakon vantjelesne oplodnje?
- Koliko je uspješna vantjelesna oplodnja?
Kako se pripremiti za vantjelesnu oplodnju?
Nakon prvih konsultacija i nalaza spermograma, ljekar koji vodi postupak savjetovaće dalje korake u skladu sa zdravstvenim stanjem pacijenata. Standardna priprema za postupak vantjelesne oplodnje podrazumijeva obradu muškog i ženskog partnera i to:
- Hormonski status – FSH, LH, E2, PRL i TSH i zavisno od indikacije i druge hormone;
- Ukupni testosteron, DHEA-s, SHBG, progesteron 17-OHP, kortizol, Antimillerov hormon, inhibin A i B;
- Briseve: vaginalni i cervikalni bris, klamidiju, mikoplazma i ureoplazma bris, markere zaraznih bolesti- HBV, HCV, HIV, VDRL; Zatim: krvnu grupu i Rh faktor i spermogram;
Neophodno je, takođe, ponijeti kopije svih dosadašnjih relevantnih ginekoloških/androloških nalaza.
- Utvrđivanje neplodnosti kod muškaraca
Osnova medicinske dijagnostike neplodnosti je spermogram – kvantitativna i kvalitativna analiza sperme. Loš spermogramski nalaz čini skoro polovinu problema bračne neplodnosti.
Vantjelesna oplodnja – faze IVF postupka
Postupak vantjelesne oplodnje podrazumijeva nekoliko faza, i to:
- Stimulacija ovulacije jajnika
- Folikulometrije
- Aspiracija
- Laboratorijska faza
- Embriotransfer
Šta je stimulacija ovulacije i kako izgleda proces stimulacije jajnika?
Prvu fazu postupka vantjelesne oplodnje predstavlja hormonska stimulacija jajnika kojom nastojimo da dobijemo optimalan broj broja jajnih ćelija. Najčešći protokoli stimulacije su dugi i kratki protokol, odnosno protokoli sa GnRH agonistom ili GnRH antagonistom, a u upotrebi je i kombinovani protokol.
U zavisnosti od procjene ljekara koja je zasnovana na prethodno obrađenim nalazima, preporučuje se jedan od protokola stimulacije za koji se smatra da će biti najbolji izbor za pacijenticu. Kako organizam reaguje na terapiju pratimo čestim folikulometrijama – UZV mjerenjem veličine folikula koje stvaraju jajnici pod uticajem terapije.
Šta je sindrom hiperstimulacije jajnika?
OHSS ili sindrom hiperstimulacije jajnika je komplikacija koja može da nastane kao posljedica stimulacije ovulacije. Odgovor na terapiju potpomognute oplodnje potpuno je individualan za svaku pacijentkinju, tako da ljekar na osnovu početnih nalaza može da pretpostavi koje pacijentice su u potencijalnom riziku od hiperstimulacije (poput onih sa sindromom policističnih jajnika). Zbog toga u tim situacijama pažljivo dozira terapiju i uz adekvatno i stručno vođenje stimilacije izbjegne komplikaciju. Zahvaljući tome danas su veoma rijetke teže hiperstimulacije, dok se blaže prema medicinskoj statistici mogu javiti u oko 20% slučajeva.
Glavni simptomi hiperstimulacije su su bol u stomaku, mučnina, povraćanje, uznemirenost i bolovi u grudima.
Šta je aspiracija jajnih ćelija?
Aspiracija ili punkcija, vađenje jajnih ćelija je mali operativni zahvat tokom kojeg se obavlja punkcija folikula, time i jajnih ćelija koje su nastale tokom postupka stimulacije.
Aspiracija se obavlja aspiracijskom iglom u trenutku odgovarajuće zrelosti folikula.
Vantjelesna oplodnja – laboratorijska faza postupka
U postupcima vantjelesne oplodnje život nastaje u laboratorijskim uslovima, pod strogom kontrolom, znanjem i umijećem embriologa.
U zavisnosti od kvaliteta spermatozoida radi se jedna od metoda oplodnje: IVF postupak ili ICSI kojom se spajaju jajne ćelije koje su dobijene nakon hormonske stimulacije i aspiracije sa spermatozoidima partnera.
Nakon spajanja muške i ženske reproduktivne ćelije slijedi kultivacija koja traje 2, 3 ili 5 dana nakon čega slijedi prenos nastalog embriona u matericu.
Vantjelesna oplodnja i prenos embriona?
Kruna postupka vantjelesne oplodnje je embriotransfer ili prenos embriona u matericu. Ova metoda nije bolna te se, za razliku od aspiracije, obavlja bez anestezije. Nakon prenosa koji traje maksimalnih pola sata, pacijentica se odmara u sobi za odmor, odlazi kući i nakon 15 dana radi prvi nalaz za trudnoću – test iz krvi kojim se određuje vrijednost betaHCG hormona ili hormona trudnoće.
Sve relevantne studije su pokazale da duže ležanje nakon embriotransfera ne utiče na uspjeh IVF postupka. Klinička i eksperimentalna istraživanja nisu dokazala nikakav benefitit od strogog mirovanja, ali ne savjetujemo ni pretjerane fizičke aktivnosti.
Koliko embriona je neophodno prenijeti?
Najčešće se prenose jedan ili maksimalno dva embriona zbog rizika od višeplodnih trudnoća. Ipak, konačnu odluku uz saglasnost partnera donosimo nakon laboratorijske faze vantjelesne oplodnje.
Potpomognuta oplodnja i zamrzavanje embriona?
Ukoliko nakon postupka dobijemo više embriona koji su odgovarajućeg kvaliteta predlažemo vitrifikaciju - bezbjedno zamrzavanje i čuvanje embriona.-
Embrioni se čuvaju u strogo kontrolisanim uslovima, a postupak koji potom slijedi se naziva krioembriotransfer te podrazumijeva odmrzavanje i prenos embriona u matericu.
Vaš termin za konsultacije na temu vantjelesne oplodnje možete da zakažete klikom na našu kontakt stranicu ili pozivom na jedan od sljedećih brojeva:
• 051 232 100
• 051 232 102
• 051 217 100
Potpomognuta oplodnja i pre-implantacijsko genetsko ispitivanje embriona?
PGD predstavlja genetski pregled embriona još prije prenosa u matericu te u zavisnosti od vrste testa može da, između ostalog, otkrije nasljedne bolesti zametka. Preporučuje se kod ponavljanih neuspješnih pokušaja vantjelesne oplodnje i kod parova koji imaju opravdanu sumnju (porodičnu anamnezu na nasljedne bolesti) odnosno neodgovarajući kariotip. Ovu metodu primjenjujemo u Pronatalovoj klinici za genetiku u Pragu.
Kako se utvrđuje trudnoća nakon vantjelesne oplodnje?
Najpouzdaniji način da saznate da li ste u drugom stanju je nalaz iz krvi na pristustvo betaHCG hormona. Povišene vrijednosti ovog hormona ukazuju na trudnoću već nakon 15 dana od dana embriotransfera. Dokazivanje trudnoće ginekološkim UZVu medicini nazivamo klinička trudnoća.
Koliko je uspješna vantjelesna oplodnja?
Prema izvještajima relevantnih institucija uspješnost IVF postupaka se danas kreće između 35 i 40%. Sa napredovanjem tehnologije ovaj postotak posljednjih godina je u porastu i približava se postotku prirodne sposobnosti zanošenja. Ipak postoje brojni činioci koji utiču na uspješnost postupaka vantjelesne oplodnje među kojima je danas možda vodeći – životna dob.
