Mokraćni mjehur je ključni organ koji nam omogućava redovno i neometano mokrenje. Kada ovaj organ funkcioniše nepravilno, može da nastane niz neugodnih simptoma, poznatih kao inkontinencija urina. U ovom blogu ćemo istražiti različite tipove inkontinencije, njihove uzroke i kako da ih tretiramo na najbolji način.
FIZIOLOGIJA NORMALNOG MOKRAĆNOG MJEHURA
Normalno funkcionisanje mokraćnog mjehura podrazumijeva sljedeće:
- Pražnjenje 4-8 puta dnevno na 3-4 sata
- Mogućnost skladištenja 400-600 ml urina, s potrebom mokrenja već kod 300 ml
- Buđenje 1-2 puta noću kod osoba starijih od 65 godina
- Jasan osjećaj popunjenosti mjehura i dovoljno vremena da se stigne do toaleta
- Potpuno pražnjenje mjehura
- Onemogućavanje nevoljnog curenja urina
Ovo funkcioniranje omogućeno je pravilnom građom i koordinacijom mišića mokraćnog mjehura (detruzor) i mišića uretre (sfinkter). Relaksacija detruzora omogućava punjenje mjehura, a njegova kontrakcija, uz opuštanje sfinktera, dovodi do pražnjenja mjehura.
UZROCI I TIPOVI INKONTINENCIJE
Poremećaji na ovom nivou mogu dovesti do različitih tipova inkontinencije:
1. Stresna inkontinencija (SUI) - Nehotično mokrenje pri povećanom abdominalnom pritisku (smijanje, kašljanje, kijanje). Najčešće kod mlađih žena, posljedica nedovoljne anatomske podrške mokraćnoj cijevi.
2. Urgentna inkontinencija - Jaki, nagli i neodgodivi nagoni na mokrenje praćeni epizodama inkontinencije. Češće kod starijih žena sa hroničnim bolestima i uroinfekcijama.
3. Miješana inkontinencija - Kombinacija simptoma stresne i urgentne inkontinencije.
4. Prelijevajuća inkontinencija - Nemogućnost potpunog pražnjenja mjehura, uz stalno manje curenje urina. Uzroci mogu biti opstrukcija uretre ili slabost detuzora.
5. Funkcionalna inkontinencija - Kod pacijenata sa očuvanim mehanizmima mokrenja, ali koji ne stignu na vrijeme do toaleta (starije, nepokretne osobe, uzimanje sedativa).
DIJAGNOSTIKA I LIJEČENJE
Dijagnostika uključuje ginekološki pregled, vođenje dnevnika mokrenja, stresni test kašljanjem, laboratorijske nalaze i urodinamičku obradu. Liječenje se prilagođava tipu inkontinencije i može uključivati Kegelove vježbe, lijekove i hirurške zahvate.
Laserska terapija predstavlja inovativan pristup u liječenju urinarne inkontinencije, posebno kod stresne urinarne inkontinencije (SUI). Korištenjem lasera, moguće je postići zatezanje tkiva i poboljšanje kolagenizacije u području karličnog dna, što dovodi do jačanja mišića i smanjenja simptoma inkontinencije. Ovaj minimalno invazivni postupak često se preporučuje kao alternativa tradicionalnim hirurškim metodama, jer omogućava brži oporavak i manje komplikacija.
Zaključak
Inkontinencija urina, uprkos čestoj pojavi, nije nešto s čime se moramo samo nositi. Pravovremena dijagnostika i prilagođeno liječenje mogu da u velikoj mjeri poboljšaju kvalitet života osoba koje pate od ovog problema. Ako se i vi suočavate s tegobama mokrenja, potražite stručnu medicinsku pomoć.
