Muški sterilitet nije tabu tema, važno je da postoji rješenje
Mladi bar iz Sanskog Mosta Arnel i Sabina u braku su od 2014. godine i već od početka svog zajedničkog života željeli su potomostvo. Međutim, kako je vrijeme prolazilo bilo im je jasno da postoji problem i da nešto nije u redu. “Imao sam jednu komplikovanu operaciju 2011. godine te sam, svjestan rizika, pretpostavio da bi problem mogao biti do mene. Uradio sam nalaz spermograma koji je potvrdio moje najcrnje slutnje – azoospermia ili kako su mi objasnili izostanak spermatozoida. Ponovio sam nalaz te je dijagnoza potvrđena i to je značilo da prirodno ne možemo ostavriiti potomostvo”, kaže Arnel. On, i njegova Sabina sjećajući se tih dana kažu da su se ipak nadali čudu jer su zapravo jako malo znali o problemu, ali i o načinu liječenja.
Međutim kako je vrijeme prolazilo, postalo je jasno da do trudnoće neće doći prirodnim putem te je mladi par počeo da traga za rješenjem,
“Pozdrav, imam 27 godina. Iz Sanskog Mosta sam. Već pet godina smo u braku, pokušavamo da dobijemo bebu, ali bezuspješno. Radio sam nalaz spermograma koji je pokazao azoospermiju. Da li postoji neka opcija liječenja? Čuo sam vas sve pohvale vi ste mi jos jedina nada” – prisjeća se Arnel poruke koju je poslao i tako je krenula komunikacija sa klinikom.
“Nakon što smo se javili u kliniku, dobili smo preporuku za nalaze koje treba da uradimo I tako je sve počelo. S obzirom na moju dijagnozu koja je potvrđena i u klinici, predložen nam je put liječenja. Radio sam punkciju testisa koja je dala rezultat, tako da smo nakon drugog postupka vantjelesne oplodnje postali smo roditelji”, ne krije sreću ovaj mladi tata.
Svi smo plakali od sreće nas dvoje i naša doktorica
I supruga Sabina još je u nevjerici. “Vjerovatno kao i većina parova koji prolaze sličnu situaciju, odlučili smo da uradimo test na trudnoću dan prije nego što je planirana Beta. Muža je nešto vukao osjećaj da sam trudna, a i mene samu. Predložio je da uradimo test, pa šta bude da bude, sjećam da je rekao - hajde da uradimo, pa i ako je negativan da znamo sta nas čeka, tako je i bilo. I nakon minut dva, test je bio pozitivan. Koliko god sa smo vjerovali i plakali od sreće, ipak nismo 100% bili sigurni. Istog momenta smo doktorici, koja je bila uz nas cijelo vrijeme, poslali sliku na kojoj smo nas dvoje zajedno sa testom u ruci. Pa ne zna se ko je bio srećniji. Sutradan, nakon nalaza iz krvi, saznajemo da je riječ o trudnoći i sada više nije bilo nikakve dileme. Suze, radost i smijeh zajedno sa nasom doktoricom”, kaže Sabina.
Prije samog ulaska u postupak Jagurdžije se nisu previše istraživali o samom postupku, kažu plašili se viška informacija. “Gradili smo povjerenje sa doktoricom koja nas je vodila, Danijelom Madžar i ostatkom tima koji su nam uvijek bili na raspolaganju i dostupni za sva pitanja”, dodaju Jagurdžije i poručuju: “Nema razloga za strah, za sramotu. Nismo ni prvi ni posljednji što smo išli na vantjelesnu oplodnju. Ništa se ne razlikujemo od ljudi koji prirodno dobiju djecu. Mi se čak i ponosimo jer je važno da postoji rješenje ako već imate problem. Trebate i vi. Ne odustajte, idite, trčite za svojim snovima. Nemojte sjediti, nemojte čekati nego potražite pomoć. Jer svako na ovom svijetu zaslužuje da bude roditelj”.
Sabini i Arnelu mala Riaalda je sreća od svega veća. Uživaju u roditeljstvu I trenucima koje provode sa kćerkicom. Kako i ne bi – čekali su je toliko dugo.
